Mačje priče

Mnoge su priče ispričane o mačkama, mnoge su i zapisane u prozi i poeziji. Bilježe sve fine nijanse prisutnosti mačaka u ljudskom životu, pogotovo u onim mirnijim, meditativnijim razdobljima, poput djetinjstva i starosti. Rijetko koje djetinjstvo prođe bez mačke, pa makar to bila mačka iz bajki braće Grimm, Češirska mačka iz Alise iz zemlje čudesa ili neki drugi lik iz priče – ako ne već prava dvorišna mačka. A mnoge su starosti bar malo manje usamljene upravo zbog jedne male „obične mačke“. Mačka u književnosti postaje poseban vid mačjeg postojanja, simbol, metafora, svjedok, promatrač različitih aspekata ljudskog postojanja, čarolija, zagonetka, utjeha i ogledalo čovjekove ljudskosti. Ona intrigira, zadivljuje, plaši, pobuđuje poštovanje i ganuće, radost i tugu.
Vrijedi se, s vremena na vrijeme, sjetiti nekih od  lijepih nizova riječi upućenih mački, i zato im je ovdje posvećeno mjesto.

Mačke predu, a koja je vaša super moć?

Svi znamo da mačke predu, i to svakidašnje čudo, poput čuda pupanja u proljeće, sposobnosti viđenja boja, postojanja muzike ili pak naprosto žutog cvijeta – uzimamo zdravo za gotovo. Taj jedinstveni zvuk/vibracija zaista zaslužuje da se kaže nešto više o njemu. Nije to samo izražavanje zadovoljstva od strane jedne, navodno komunikaciji nesklone životinje, kakav klišej često prati mačke. To je višeznačni fenomen i prije je cijeli jedan mali jezik nego samo zadovoljno mrmljanje.

Mačići počinju presti kad su stari samo nekoliko dana, slijepi i gluhi već itekako komuniciraju sa svojom mamom poručujući joj predenjem: „tu sam, dobro sam i junačko mi srce kuca“. A ona uzvraća predenjem pjevajući im svoju mačju uspavanku. U početku je percipiraju kao vibraciju, a zvuk se pridružuje kad se počne razvijati sluh. Kad malo odrastu predu čim mama uđe u prostoriju, a kad otiđu u novi život sa sobom nose svoje predenje koje ih sigurno, između ostalog, podsjeća na toplinu, zaštićenost i sitost koje je mama donosila sa sobom. Tijekom života mačke zbilja najčešće predu kad su zadovoljne, a ja to razumijem i kao svjesno izražavanje zahvalnosti – jer zadovoljan se može biti i u tišini. Postoji i „molim te daj mi, daj mi sad“ predenje dok im se pune zdjelice s hranom kad je predenje prekidano sa po kojim nestrpljivim mijaukom. I „želim biti s tobom“ predenje kad mačka umornom ili bolesnom vlasniku sjedne u krilo i krijepi ga predući kao traktor.  Zatim „i ja tebe isto volim“ predenje kad uzvraća predenjem na upućene joj lijepe riječi. To su one najpoznatije vrste predenja, ali postoje i mnoge druge. Tu je „bojim se, a tješim se“ predenje kad je mačka u fiziološkom ili psihološkom stresu, „boli me“ predenje kad je ozlijeđena ili tijekom okota. A neke mačke i umiru predeći. Mora da ima nešto sasvim posebno u tom fenomenu kad ga evolucija nije ukinula proglasivši ga nekorisnim za preživljavanje. Predenje sasvim sigurno troši određenu količinu energije i sasvim sigurno je ne troši uzalud. Dokazano je da vibracije u rasponu u kojem mačke predu (20 – 150 Hz) pomažu pri olakšavanju bola, potiču rast i zacjeljivanje kostiju, smanjuju oticanje, ublažavaju otežano disanje, pospješuju oporavak ozlijeđenih tetiva i zglobova. Vjerojatno je upravo ta činjenica dijelom odgovorna za uzrečicu da mačka ima 9 života. U literaturi postoji i priča o tome da veterinari znaju reći da ako se u istu prostoriju stave slomljene kosti i preduća mačka – kosti spontano zacijele. Također, postoperativne komplikacije nakon elektivnih kirurških zahvata puno su rjeđe kod mačaka nego kod npr. pasa ili nekih drugih „nepredećih životinja.“ Tu potporu oporavku i zacjeljivanju rado dijele sa svojim ljudima poput čarobne prašine. Postoje mnoga epidemiološka istraživanja koja su došla do zaključka da su vlasnici mačaka kao izdvojena populacija zdraviji, nižeg krvnog tlaka i manje podložni kardiovaskularnim incidentima u odnosu na ljude koji ne dijele život sa mačkama.

A ljudi koji dijele život s mačkama znaju da i mačke dijele svoj život s njima i aktivno i rado komuniciraju. Da predenjem znaju reći „hvala“, „i ti si meni drag“, „tu sam“, „dobro je“, „znam da te boli“, „tvoja mi je blizina ugodna“, „ne volim biti sama“, „boli i mene“, „strašno mi je ovo nepoznato okruženje“, a nekad vjerojatno samo pjevuše staru uspavanku. I sve to rade kao da im samo srce u grudima vibrira jer predenje je fenomen koji traje tijekom cijelog respiracijskog ciklusa, i tijekom udaha i izdaha, za razliku od ostalih zvukova koje mačke proizvode.

Mačka donosi mnoge čarolije u svakodnevnicu, a osmijeh koji vibrira na 20 – 150 Hz samo je jedna od njih.

Ivana Vujčić Filipović
Moja mačka poznaje pjesmu mog srca i prede mi je kad me sjećanje izda.
Anonyomous

Ginger

Otišla nam je Ginger
naša žuta mačja djevojčica
cigančica mršava dugorepa,
maslačak sa bijelim krznenim srcem na leđima.
Lovica, sestrica, učiteljica,
ptičja i gušteričja neprijateljica.
Nepristojna skakačica po stolovima,
a neproždrljiva poput djeteta kojemu je igra važnija od ručka.
Okretnica, iskrica, krijesnica
sva od radosti, svjetla, dobrohotnosti.
Mala, a velika ljubav.
Njeno lagano srce,
pola mačje, pola pseće
Sad kuca negdje tamo iza duge
i rep, visoko uspravljen,
ide prema nekoj novoj radosti.
R.I.P. žuta maco sa zlatnim srcem,
draga.

Ivana Vujčić Filipović

Nitko kao mačka

pas će ti liznuti ruku
čuvati kuću
i poput konja
bit će ti vjeran
i koristan drug
kunić će dražesni
nespretno k tebi doskakutati
ptica će ti zapjevati
i poljupčić dati
ali nitko
kao mačka neće znati s toliko duboke nježnosti
u tvoje krilo doći
i presti
presti
niti
sreće i ljubavi
dugo u noć

Ana Horvat, Zahvalnica životinjama

 

Istinski ljubitelj mačak uzima u krilo novorđenog mačiča znajući da 9 života ni približno neće biti dovoljno.

Anonymous
Da mačke mogu govoriti, one ipak ne bi.
Don Porter

Mica zavodnica

toliko sam divna
da sliku svoju
u zrcalu
moram poljubiti
još malo
sjenila zlatnog
nad očima
i sjajila
po njušci pa ću krasotom
i sunce
i mjesec
i sve zvijezde
zaluditi

Ana Horvat, Zahvalnica životinjama

 

Nemoguće je zadržati mirni izraz lica u prisustvu jednog ili više mačića.
Cynthia E.

„Još jedna mačka? Možda. Za ljubav postoji pravo vrijeme, sjeme se mora ponovo posijati. Obiteljska mačka nije zamjenjiva poput iznošenog kaputa ili starih automobilskih guma. Svaki novi mačić postaje posebna mačka i nitko se ne ponavlja. Ja sam četiri mačke star, ako mjerimo vrijeme životima prijatelja koji su nasljeđivali, ali ne i zamjenjivali jedni druge.“

Irving Townsend

“Mačke igraju jednu vrstu igre kad se prvi put sretnu. Igrač naizmjenično gleda u čudnu mačku i ignorira je ližući se i promatrajući sve u svojoj okolini, bio to suhi list ili oblak – sa potpunom posvećenošću. Kao slučajnošću dvije se mačke približavaju, postranični korak i opet sjedenje. To često završava u naletu puhanja i parajućih kandži, prebrzom da se vidi jasno, a onda se jedna, druga ili obe mačke, odmaknu van dometa. Igra može imati jednu partiju ili više njih – i ne razlikuje se puno od prvog susreta dviju žena.”

Kij Johnson

Mačka u pustom stanu

Smrt – s njom se mački ne dolazi.
jer što da počne mačka
u pustom stanu.
Da se vere uz zidove.
Da se tare o pokućstvo.
Tu se kao ništa nije promijenilo,
a ipak se sve poizmjenjivalo.
Kao nije se taknulo,
a ipak se porazmicalo.
I navečer svjetiljka više ne gori.

Čuju se koraci na stubištu,
ali to nisu oni pravi.
Ruka koja je stavljala ribu na tanjur
nije ona što je stavljala.

Nešto tu ne počinje
u svoje obično vrijeme.
Nešto se tu ne zbiva
kako treba.
Netko je tu bio i bio,
a zatim je odjednom nestao
i uporno ga nema.

Zavuklo se pod tepih i provjerilo.
Čak se prekršila zabrana
i razbacalo se papire.
Što još da se poduzme.
Spavati i čekati.

Neka se on samo vrati,
neka se samo pojavi.
Već će saznati
da se tako s mačkom ne može.
Krenut će se prema njemu
kao posve preko volje
na vrlo uvrijeđenim šapama.
I nikakva poskakivanja piske, za početak.

Wislava Szymborska         

WordPress Security